Četvrtak, 12 Ožujak 2020 11:35

Grgurevo - slavna tradicija požeškog kraja

|| ||

Požega danas slavi svoj Dan Grada i Grgurevo. Dan je to kada se prisjećamo godine 1688. koja je u povijesti Požege ostavila neizbrisiv trag. Dana 12. ožujka fra Luka Ibrišimović podigao je Požežane i obranio grad od nadmoćne turske vojske. Zbog svoje hrabrosti dobio je nadimak „Sokol“ , a Požežani su, u spomen na svog osloboditelja, brdo iznad Požege na kojemu se bitka odigrala nazvali Sokolovcem. Požežani svake godine 12. ožujka slave svoj Dan grada - Grgurevo te sa Sokolovca i okolnih brda Požeške gore pucaju iz topova, prisjećajući se svog fra Luke i protjerivanja Turaka iz Požege. Godine 1690. nad Požegom se još jednom zavijorila turska zastava, da bi grad konačno bio oslobođen 29. rujna 1691. godine.

Požega je tijekom stotinu i pedeset godina duge osmanlijske vladavine bila sjedište sandžaka, važnog administrativno-vojnog okruga koji se prostirao na velikom dijelu Slavonije. Razdoblje turske vladavine ostavilo je duboki trag, no Osmanlije su Požegi dali jednu od najistaknutijih uloga u organizaciji osmanske vlasti u Slavoniji. Doseljenjem muslimanske zajednice rastao je i broj stanovnika pa je tako Požega do konca 16. stoljeća bila najveći grad turske Slavonije u kojemu je djelovalo više desetaka dućana.

Dakle, već tri stoljeća vinogradari se pred Grgurevo ozbiljno pripremaju za ponavljanje bitke: popravljaju i lašte svoje mužare i topove, pripremaju naboje, isprobavaju vino, pozivaju prijatelje i spremaju dobru hranu. Nadglasavajući se pucanjem s jednog brda na drugo, bitka traje dok ima municije, tj. kako kaže jedna narodna uzrečica, dok se vino ne popije, a hrana ne pojede. Poslije toga, probijajući se kroz blatne vinogradarske puteljke i još uvijek hladnu ožujsku večer, pjesmom, vinogradari su slavili još jednu pobjedu.

Ovaj simpatičan požeški vinogradarski običaj, star koliko i povijest istjerivanja Osmanlija iz požeškog kraja, predstavlja zaštićeno kulturno dobro nematerijalne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske kao oblik kulturnog izričaja od osobite važnosti na požeškom prostoru.

I zato Požežani i dan danas svjedoče osobitoj vrijednosti te nematerijalne kulturne baštine i svake godine vinogradari, na 12. ožujka kada se slavi Sv. Grgura, svaki puta pucanjem iz malih topova i mužara, pjesmom i, kako su to stari Požežani rekli, dobrom hranom slave istjerivanje Turaka kroz Požešku goru sa strateški važnih brjegova koji ulaze u grad.