Utorak, 02 Studeni 2021 13:05

Svetkovina Svih svetih u Požegi

|||||||| ||||||||

Na svetkovinu Svih svetih, 1. studenog 2021. požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je središnje euharistijsko slavlje na požeškom groblju sv. Ilije u zajedništvu sa svećenicima iz biskupijskih ustanova i požeških župa te drugim vjernicima. Uvodeći u svetu misu, podsjetio je kako na taj dan slavimo one ljude koju su u Bogu gradili svoju egzistenciju i njegovim darom prispjeli do punine svoga postojanja. Dodao je kako u njima želimo čitati istinu o nama živima i o našim preminulima. Pozvao je okupljene vjernike da u molitvu uključe sve one koji počivaju na ovom i drugim grobljima.

Biskup je u homiliji istaknuo kako čovjek svakodnevno na različite načine očituje da je nezaustavljivo biće, trajno nešto hoće, postoji u njemu snaga koja mu ne da mira, tjera ga da ide dalje, naprijed. U toj pokretačkoj snazi njegova duha leži i napredak znanosti, kulture i drugih djelatnosti. Biskup je zapitao do kamo nas želi dovesti navedena pokretačka snaga, koja bi bila njezina svrha ako sve završava u smrti? Kazao je da je navedena činjenica Božji podatak u nama, te svjedoči kako smo bića koja konačno ne pripadaju zemlji, nego drugoj, višoj stvarnosti. Spomenuo je kako je svetost riječ kojom označavamo ponajprije Boga u njegovoj onostranosti, nezarobljenosti prolaznošću i smrću, i da je čovjek po svojoj stvorenosti i svrsi svoga postojanja duboko vezan za Boga te s pravom njegov život možemo nazvati svetim i nedodirljivim, nije dopušteno ubiti ga ni u jednom njegovu očitovanju. Podsjetio je kako su sveci ljudi koji nisu prvenstveno ostvarivali nešto izvanredno, nego su živjeli od svijesti svoje najdublje povezanosti s Bogom i svjedočili je u svojoj svakodnevici. Ostvarivali su ovdje na zemlji pripadnost drugoj strani našeg postojanja, koja još nije dohvaćena, čvrsto uvjereni da ona postoji i da je ona naša sudbina. Sveci su bili svjesni kako svoju životnu konačnost i sudbinu ne mogu sami sebi dati, da ljudske mogućnosti sežu do groba, te su živjeli posvemašnju predanost Bogu, koji je u njima ostvario svoje djelo. Stoga u njima slavimo Božju veličinu. Zaključio je da je svetost već postojeća stvarnost u nama zbog naše stvorenosti, ali i zadana ukoliko o našoj slobodi i suradnji s Bogom ovisi naša konačna puna ostvarenost.

Pri svršetku svetog slavlja biskup je prevodio molitvu odrješenja za pokojne koji počivaju na požeškom groblju sv. Ilije te na drugim grobljima, spominjući se osobito hrvatskih branitelja koji su svoje živote položili za slobodu naše domovine. Nakon blagoslova grobova i otpjevane pjesme „Kraljice neba raduj se“, zahvalio je okupljenima što su danas bili molitelji za sve preminule, i što su ih pohranili u svoje vjerničko srce, potaknuvši ih da im tim raspoloženjem pristupe i sutra na Spomen svih vjernih mrtvih, napose sudjelujući na svetim slavljima.

Izvor: Požega.hr/Požeška biskupija