Srijeda, 23 Ožujak 2022 10:10

Osmero učenika iz Ukrajine pohađa OŠ Julija Kempfa u Požegi

||||| |||||

Oslikani zid cvijećem u bojama ukrajinske zastave već na ulazu u školu znak je dobrodošlice učenicima iz Ukrajine. Naime, osmero učenika izbjeglih iz ratne Ukrajine iz grada Poltave sada pohađaju OŠ Julija Kempfa u Požegi. Priča je to kao i mnoge od nekoliko milijuna Ukrajinaca koji su svoje utočište od rata našli u Hrvatskoj, ali i u nadi da to neće trajati predugo.

- Svi smo bili zatečeni, pitali smo se kako ćemo se i mi prilagoditi, i kako će se učenici uklopiti, no, izvrsno su se svi prilagodili. Djeca su lijepo prihvaćena od učenika u razredu. Sve smo učenicima objasnili, tko dolazi i odakle, i zaista se svi jako trude da im pomognu. Isto tako i učitelji. Za nastavu gotovo svi pripremaju svoje nastavne listiće i na ukrajinskom jeziku, kako bi učenici odmah mogli naučiti, razumjeti i ujedno naučiti neke hrvatske riječi. - objašnjava nam ravnateljica Kornelija Sabljak. Škola im je osigurala besplatnu užinu, knjige i bilježnice, potreban pribor i ostalo.

- „Za deset dana koliko su ovdje svaki dan imamo nove izazove i nalazimo nove načine da ih uključimo u nastavu. Oni jako žele učiti, zainteresirani su i vrlo spremni na suradnju“, kaže nam prof. hrvatskog jezika Silva Mihalj Živković, koja s njima govori uglavnom na engleskom jeziku. Hrvatski jezik ne čini im se lagan. A jesu li njihovi prijatelji u 8.d. razredu naučili što na ukrajinskom, odgovaraju: „Njet“. Pitam ih ponovno, a oni lukavo, dvosmisleno i veselo ponavljaju „Njet“. To su naučili.

Školu u Požegi u nižim razredima pohađaju još Hlieb, Nazar, Sviatoslav, Kira i Alisija. Mlađi učenici u nižim razredima još nisu niti svjesni što se događa u njihovoj državi, za razliku od starijih koji sve prate posredstvom interneta.“, dodaje ravnateljica Sabljak. Većina je ovdje s majkama. Nakon što su bili smješteni u Eminovcima, sada su u Kuli, odakle ih majke dovoze automobilima u školu. Kažu da imaju sve što im treba, pa uz to da su zahvalni, dodali bismo da su i skromni. Što smo im mogli poželjeti nego da s nama ostanu onoliko koliko sami žele, jer se o povratku još ne može niti početi razmišljati.

Izvor: Požega.hr/Slavonski.hr