Petak, 17 Lipanj 2022 10:42

Svetkovina Tijelova u Požegi

||||||| |||||||

Na svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelovo, 16. lipnja biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali središnje euharistijsko slavlje grada Požege u zajedništvu s kanonicima Stolnog kaptola, svećenicima požeških gradskih župa, svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i drugim vjernicima. Uvodeći u slavlje biskup je rekao nazočnima da želimo zajedno Isusu Kristu iskazati odanost, poklon i zahvalnost za njegovu euharistijsku prisutnost ljubavi tijekom dvadeset i pet godina u našoj Biskupiji, posvjedočiti mu koliko nam je on važan u našoj svakodnevici i kao hrana, i kao snaga i kao svjetlost.

U homiliji biskup je spomenuo kako u naviještenim misnim čitanjima nastupaju osobe s kruhom i vinom: u ulomku iz Knjige postanka svećenik Melkisedek koji dolazi pred Abrahama, u evanđelju Isus pred mnoštvo koje je nahranio čudesno umnoženim kruhom, a u drugom čitanju iz Prve poslanice Korinćanima sv. Pavao prikazuje Isusa kako euharistijskim kruhom i vinom ustanovljuje spomen svoje smrti. Podsjetivši kako u čovječanstvu postoji jedna velika povijest kruha, biskup je spomenuo žalosnu činjenicu da se zbog rata u Ukrajini, iz te plodne zemlje koja obiluje žitom, ono ne može izvesti, i da će mnogi u svijetu ostati gladni zbog toga što je netko u toj povijesti kruha nastupio sebičnošću koja onemogućuje da kruh dođe do onih kojima je potreban. Kazao je kako je Gospodin Isus Krist na posljednjoj večeri uzeo kruh u ruke i u njega unio moć ljubavi kojom je sebe položio za čovjeka dokraja, do u smrt. Jednako tako i vino, naloživši učenicima da i oni tako čine njemu na spomen. Samo Isusova ljubav na križu jača od smrti moćna je čovjeka istinski ishraniti u njegovoj čežnji za vječnim životom, kazao je biskup i dodao: Da nema njegova tijela i krvi za nas, naše uzimanje kruha, kako za stolom tako i za oltarom, bilo bi prazno. Čovjek ishranjen ljubavlju, postaje sposoban biti kruh za druge, hraniti ih.

Podsjetio je kako je Isus u današnjem evanđelju povezao čudesno umnoženi kruh s naviještanjem kraljevstva nebeskog i ozdravljanjem bolesnih, istaknuvši da je on svojom riječju o kraljevstvu najprije nahranio njihov gladni duh i izliječio njihove bolesti, a potom s pet kruhova i dvije ribe nahranio gladni želudac. Upozorio je na evanđelistinu tvrdnju da su „svi jeli i nasitili se“ i da su od preteklih ulomaka nakupili dvanaest košara. Biskup je kazao kako iz iskustva znademo da je čovjek biće kojemu nije dovoljno imati kruha na stolu i pun želudac, nego mu treba više, drugačije, punije, ono što Isus naziva „kraljevstvo nebesko“. Mnoštvo ljudi tijekom dvije tisuće godina prepoznalo je u Isusovu govoru o kraljevstvu istinu o sebi, vjerovalo mu, okupljalo se slušati njegovu riječ i blagovati kruh za koji je on rekao: »Uzmite i jedite: ovo je moje tijelo za vas«. Tako su postajali dionici dinamizma po kojem se očituje i ostvaruje Crkva, kojemu po Božjem naumu pripadamo.

Biskup je podsjetio na izazovnu činjenicu prikladnosti samo neke hrane da ishrani naš organizam, a da ga neka hrana može otrovati i uzrokovati smrt. Istaknuo je kako nije čovjek taj koji može određenoj jestvini dati hranjivost i da je ona svojstvo koje joj je Bog udijelio. Kao što kruh koji blagujemo, zahvaljujući njegovim hranjivim sastojcima koje mu je dao Bog može nasititi naš organizam i pomoći mu da dobro funkcionira, tako i euharistijski kruh, zahvaljujući posebnoj hranjivosti koju mu je Isus Krist udijelio svojom ljubavlju, ima moć nasititi čovjeka za život vječni, ustvrdio je biskup. Pozvao je nazočne vjernike neka im slavlje svetkovine Tijelova bude prigoda obnoviti se u vjeri da je euharistijski kruh uistinu hrana za život vječni, jer je u njoj prisutna moć Isusove pobjede nad smrću kojom ozdravlja našu smrtnost i prolaznost. Još je rekao da dvanaest košara preteklih ulomaka od kruhova koje je Isus čudesno umnožio, označavaju puninu njegove ljubavi s križa, koja toliko pretječe sva naša gladovanja da je nikada nećemo moći potrošiti, a koja je sadržana u euharistijskom otajstvu.

Zahvalio je nazočnim vjernicima što su se danas okupili u Katedrali na slavlje, i što će tijelovskom procesijom očitovati da smo narod kojemu je potreban kruh svagdanji, ali još više hrana besmrtnosti za kojom čeznemo. Pozvao ih je na molitvu da u onima koji su pokrenuli rat u Ukrajini pobijedi istina o čovjeku očitovana u ljubavi Isusovoj na križu, u Božjem „za nas“, te povjeruju da im nikakav sebični pristup „protiv drugoga“ ne može donijeti dobro. Poželio je sudionicima slavlja da hranjeni euharistijskim otajstvom budu jaki Isusovim božanskim „za drugoga“ u svojim obiteljima i u svojoj domovini. Zamolio je Gospodina da svojom ljubavlju i snagom svoga Duha slomi u nama sve ono što se opire toj božanskoj istini i što nam priječi da budemo dionici njegove pobjede nad smrću.

Na svršetku euharistijskog slavlja uslijedila je procesija s Presvetim sakramentom središtem grada u kojoj su sudjelovala djeca u bijelim haljinama, vjernici odjeveni u narodne nošnje, članovi molitvenih zajednica, vjerničkih i građanskih udruga, društava i povijesnih postrojbi, i mnoštvo drugih vjernika. Sudionici procesije zaustavili su se na glavnom požeškom Trgu Svetog Trojstva ispred zgrade Biskupskog doma, gdje je održan program javne ispovijesti vjere u Isusovu euharistijsku prisutnost, čin poklona i zahvale. Potom je procesija nastavila prema franjevačkoj crkvi Duha Svetoga, gdje je pobožnost završila molitvom za Požešku biskupiju i euharistijskim blagoslovom.

Izvor: Požeška biskupija